Muzički limbo

Muzička kritika i napisi o muzici

Iz pera Sare Tasovac − O koncertu Jovana Maljokovića održanom u Domu omladine 30. aprila 2023. godine

U nedelju 30. aprila 2023. godine, povodom obilježavanja svjetskog dana džeza, širom svijeta su se održavali koncerti ovog muzičkog žanra. Tako je beogradska publika imala priliku da u Domu omladine prisustvuje izvođenju novog, reprezentativnog programa čuvenog srpskog džez saksofoniste i kompozitora Jovana Maljokovića i njegovog benda koji su nastupili zajedno sa kamernim orkestrom Roberta Lakatoša. Kamerni orkestar čine mladi, izvrsni umjetnici na čelu sa svjetski priznatim violinistom Lakatošem, te je riječ o zaista izvanrednom spoju, čija izvedba na koncertu „Raskrsnica svetova” nikoga nije ostavila ravnodušnim.  

Govor umjetnosti Jovana Maljokovića putem muzike ima u vidu određeni, primarno iskustveni rezon i način osjećanja. Tako se njegova džez muzika prepliće s elementima balkanskog melosa predstavljenim na jedan novi, drugačiji način. Ne tako rijetko, na koncertu su mogli da se prepoznaju motivi narodnih pjesama „Đurđrevdan”, „Mito bekrijo” i druge. Tu uviđamo izvanredan osjećaj Maljokovića za umjetničku transformaciju, odnosno, sposobnost da instrumentalne odlomke poznatih narodnih pjesama predstavi u nekom drugačijem svijetlu, a da se ipak, u moru bogatih sazvučja džeza, ni u jednom trenutku ne izgubi prepoznatljivost narodnog melosa. Pored spoja tradicionalne i džez muzike, karakteristike koje su očevidne gotovo za sve kompozicije aranžirane za pomenuti sastav od strane pijaniste i dirigenta Ivana Ilića i izvedene na koncertu „Raskrsnica svetova“, ogledale bi se u sledećem: ritmičkoj kompleksnosti, ekspresivnoj i svečanoj melodiji potpomognutoj postojanim ritmom;  responzorijalnom razmijenjivanju misli između kamernog orkestra i okteta; ekspresivnosti solo melodije saksofona ili trube koja se mjestimično odvija nad orkestarskom pratnjom čija struktura formira dugotrajne tonove. 

Još jedna od nezanemarivih osobina Jovana Maljokovića jeste ta da on neprestano traga za vezom između umjetnosti i ljudskog života kao i da majstorski oslikava ljudska osjećanja, a što se najbolje može primjetiti u njegovoj pjesmi „Višegrad“. U kratkim crtama je publiku uveo u tematiku pjesme koja se vezuje za njegovu posjetu Višegradu, kada je bio pod jakom impresijom čitanja romana „Na Drini ćuprija“ na samom mostu. Slikovito je uspio da od početka do završetka djela u muziku prevede izraze ljudskih lica, tijela i pokreta; da na izvanredan način putem muzike prikaže psihološku konstelaciju i čulne utiske pretoči u muziku gradeći opšti izraz svima razumljivim. Budući sposobni za nivoe opažanja i razumijevanja, svi članovi kamernog orkestra i okteta na scenu su genijalno iznijeli tematiku, vodeći se onim što piše u partiturama i prateći dirigentske pokrete Ivana Ilića koji je naizmjenično svirao i dirigovao tokom cijelovečernjeg koncerta, ali i istovremeno koristeći improvizaciju i prepuštajući da emotivna logika preuzme primat od racionalne logike.

Kako zbog muzike koja uzvišuje i ima efekat pomjeranja, izlaska iz sebe u nešto drugo, tako i zbog predivne slike muzičara na sceni, kombinacije mladih koji su na početku svoje karijere sa čuvenim bendom Jovana Maljokovića, ovo koncertno veče će zasigurno publika pamtiti kao veče uzdižuće ljepote. Moć muzike i njihovog izvanrednog sviranja  učinila je da se ja, a vjerujem i ostali slušaoci, tokom i nakon koncerta osjećam kao „zarobljenik“ izgubljen u beskrajnoj ekstazi.