Muzički limbo

Muzička kritika i napisi o muzici

Novogodišnji koncert Muzičke produkcije RTS, 15. I 2025.

Novogodišnji koncert Hora i simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije ove godine predstavljao je oličenje dobrog ukusa i što je najvažnije, publika je na ovom spektaklu imala šta i da čuje. U ulozi šefa-dirigenta po prvi put se našao Srboljub Dinić, koji je zaista suvereno vladao celokupnim ansamblom i na takav način pokazao da je njegova nova pozicija sasvim opravdana. Još od 2009. godine od kada je održan prvi novogodišnji koncert Muzičke produkcije Radio televizije Srbije interesovanje publike je ogromno, pa je tako bilo i ove godine ‒ sala Sava centra bila je puna. .

Nažalost, ova konferencijska dvorana zbog neakustičnosti nije idealna za koncerte klasične muzike, pa su i hor i orkestar bili ozvučeni, što je najgora opcija za slušaoce. Međutim, drugačije se nije moglo, jer i pored toga što je na sceni bio prisutan ogroman izvođački aparat on ne bi bio čujan, pa eto povoda da se po ko zna koji put apeluje da Beograd, kao i drugi veliki i mali svetski gradovi, konačno dobije adekvatnu koncertnu salu.

Koncert je bio sastavljen mahom od operskih arija koje smo mogli da slušamo u izvođenju izuzetnih pevača. Sonja Šarić Kosovac već je na početku koncerta, u ariji Casta diva Belinija pokazala da je nešto najbolje što beogradsko Narodno pozorište može da ponudi. Kultivisanim glasom izuzetnog kolorita, zaobljenog u visinama i pokretljivog u onoj meri u kojoj fraze bivaju ispevane na način koji često karakterišemo kao „jedan dah“, ova umetnica je oduševila publiku. Međutim, isti slučaj je bio i sa ostalim pevačima, pa je tako recimo, nastup mecosoprana Sofije Petrović koja je izvela ariju Dalile iz opere Samson i Dalila Sen-Sansa i ariju poznatu kao Saracenska pesma iz opere Don Karlos Verdija bio veoma upečatljiv. Naime, reč je o pevačici koja poseduje prefinjenu tehniku i lakoću interpretacije kao i blago zatamnjenu boju izuzetnog kvaliteta.

Najveća srpska pevačka zvezda Željko Lučić predstavio se dramatičnom ulogom Rigoleta kojom se proslavio kao jedan od najvećih svestkih baritona, a upečatljiv je bio i u numeri Te deum iz opere Toska Pučinija. Ipak, najveće ovacije izazvao je španski tenor Dijego Godoj, koji je u ariji Manrika iz Verdijeve opere Trubadur i čuvenoj Nessun Dorma iz Pučinijeve opere Turandot pokazao izuzetan volumen glasa, kao i sposobnost suptilnih nijansiranja melodijskih fraza što je kod publike izazvalo najveći stepen oduševljenja. Na koncertu su još izvedeni i dueti Sonje Šarić Kosovac i Sofije Petrović, Ofenbahova Barkarola iz opere Hofmanove priče i čuvena Vinska pesma koju su interpretirali Sonja Šarić Kosovac i Dijego Godoj.

Solidno sviranje orkestra koji je na početku izveo Svečanu uvertiru Šostakoviča i Valcer cveća Čajkovskog u toku drugog dela koncerta, ukazalo je na dobar potencijal ansambla na koji će dirigent Dinić moći da računa, onda kada bude popravljao zvuk pojedinačnih deonica. Što se hora tiče, on je zablistao u zanatski dobro urađenom potpuriju sastavljenom od popularnih horova Maskanjija, Bizea, Verdija i Pučinija, a delo je kompozitora Milorada Marinkovića. Na samom kraju koncerta, izveden je i splet Fedora Vrtačnika sastavljen od starogradskih pesama i nazvan Veliki gradski valcer, i, kao deo tradicije, Marš na Drinu Stanislava Biničkog, naravno na opšte oduševljenje publike.

Bogato koncipiranom programu doprineli su i dvoje izuzetnih mladih solista, violinista Luka Falusi koji se prikazao briljantnom tehnikom u izvođenju rapsodije Ciganin Morisa Ravela i mlada pijanistička zvezda Bogdan Dugalić koji je izveo finale Koncerta za klavir i orkestar u b molu Čajkovskog.

Ukusno okićena scena Sava centra, dobro osvetljenje i animacije kao dekor, bili su prateći vizuelni efekat koncerta koji je po svakom kriterijumu mogao da zadovolji širok dijapazon publike. Zabavni aspekt muzike koju nazivamo klasičnom uvek je najteže bilo istaći na adekvatan način, a upravo to se desilo na novogodišnjem koncertu koji je organizovala Muzička produkcija Radio televizije Srbije.