Muzički limbo
Muzička kritika i napisi o muzici

Simone Veber na 21. festivalu Dani orgulja
Beogradski festival orgulja koji se ove godine održava po dvadeset i prvi put već ima zavidnu tradiciju. Iako je reč o malom festivalu, on je svih ovih godina nastavio da živi pre svega zbog dobre programske koncepcije, pa smo tako svake godine mogli da čujemo i neko značajno ime iz sveta orguljske umetnosti. Jedan od njih je Simone Veber, umetnik rođen 1983. godine, učenik čuvenog italijanskog orguljaša Lorenca Gijelmija koji je 2006. godine otvorio beogradski festival orgulja. Da je dostojan naslednik svog učitelja, Veber je pokazao izuzetnom interpretacijom zahtevnog programa sastavljenog od dela Kamija Sen Sansa i Franca Lista.
Kompozicija Čempresi i lovor Sen Sansa originalno je pisana za orgulje i orkestar, a na koncertu smo mogli da čujemo transkripciju koju je uradio sam Veber. Isti je slučaj i sa Listovom parafrazom arije Na tihom ognjištu iz Vagnerove opere Majstori pevači, originalno pisane za klavir. U prvoj navedenoj kompoziciji, Veber ne samo što je pokazao da je zanatski vešto spojio zvuk orgulja sa orkestrom, već je i sama interpretacija obilovala mnoštvom iskazanih orkestarskih efekata. Teme pojedinačnih instrumentalnih deonica istaknute su uz orkestarska prelivanja treperećeg zvuka u vertikalnom zvučanju i uz impresivno ostvarenu smenu karaktera. Čempresi i lovor bi sa tog stanovišta mogli da se okarakterišu kao simfonijska poema, a dramaturška nit postavljena je tako da posle smene drame i lirike, sledi trijumfalni, himnični završetak kojim se slavi pobeda savezničke vojske u Velikom ratu. Upravo je kretanje po ovoj liniji Veber izveo na uzbudljiv način.
Pored pomenute Sen Sansove, na koncertu je izvedena još jedna kompleksna kompozicija. U pitanju je Fantazija i fuga na koral Ad nos, ad salutarem undam Franca Lista. Reč je o delu koje bi takođe moglo da se svrsta u žanr simfonijske poeme pisane za orgulje, jer je izgrađena od složenog prepleta dugačkih harmonsko-melodijskih fraza i najrazličitijih fakturnih promena. Zapravo, ona sadrži čitav jedan romantičarski kosmos u okviru kojeg se u pojedinim momentima dostiže ekstatični religiozni zanos, a uz sve to i nasuprot tome, stoje mirne meditacije. Da bi se ostvarili ovakvi kontrasti, od izvođača se traži vrhunsko analitičko poznavanje stila i perfektna tehnika.
Listova parafraza arije iz opere Majstori pevači Vagnera, tipična je poznoromantičarska lirska numera koja započinje melodijom postupno vođenom ka trijumfalnom zvuku, a sve to praćeno je uzdizanjem i pojačavanjem orkestarskog, odnosno, orguljskog zvuka. S druge strane, Fantazija broj 3 Sen Sansa prepuna je fragmentarnih meditativnih odseka, poput molitvene vežbe, pa je samim tim pred izvođača postavljen izazov kreiranja smislene celine. Veber je u izvođenju oba komada pokazao da razume svet ogromnih kontrasta koji se kreću od ozbiljne i suzdržane meditacije do egzaltiranog trijumfa. U neku ruku, muzika romantizma bilo kog žanra poseduje sve ono što jedan unutrašnji religiozni i rečima neopisiv životni tok poseduje, a činjenica je da zvuk orgulja po sebi navodi na transcendentno. Iz toga proizilazi i da je sva muzika romantizma religiozna, što je stav koji nije stran ni nekim velikim filozofskim i muzikološkim imenima kakav je Karl Dalhaus recimo bio. Upravo ovaj aspekt interpretacije Simone Veber je istakao do krajnjih granica, a prepuštanje ovakvom neiskazivom sadržaju, moguće je samo ukoliko je umetnik vrunski poznavalac svog instrumenta. Upravo takva srećna okolnost pratila je njegov koncert.
I najzad, biti dobar orguljaš znači i biti dobar improvizator. Veber je to dokazao improvizujući temu Jesam li ti Jelane iz Druge rukoveti Stevana Mokranjca od koje je izgradio upravo ono, čemu smo bili svedoci u svim ostalim kompozicijama. Improvizacija je izgrađena kao monumentalna, ritmički, melodijski i teksturno kompleksna kompozicija.