Muzički limbo

Muzička kritika i napisi o muzici

Sonoriteti Nataše Bogojević − autorski koncert, 10. XII 2024.

Sonoriteti – gramatički sistemi zvukova koji u sebi nose zasebna akustička svojstva čitavog jednog kompleksa melodijskih, harmonskih, kolorističkih, značenjskih i transcendentnih jedinica koji grade muzički jezik srpske kompozitorke Nataše Bogojević – tako otprilike bi glasila definicija termina koji je smislila sama kompozitorka. Tako je i glasio naslov njenog autorskog koncerta održanog u Legatu Slavenskog, koncerta koji se sastojao iz dva video priloga i četiri kamerne kompozicije.

I upravo je petnaestominutni nemi animirani film Lise Barni Efemerno sirotište za koji je Bogojevićeva pisala muziku, bio možda i paradigma koja je ukazivala na kompleks pomenutih značenja. Violončelo, klarinet, klavir, udaraljke, flauta i violina pod vođstvom Krisa Ramejkersa, instrumenti su koji su vešto korišćeni kao sastavni deo života papirnih lutaka, devojčica koje žive u internatu i u mašti grade sopstvene svetove. Odlazak raketom na drugu planetu praćen sentimentalnom melodijom koju donose svi instrumenti zapravo bi mogao da se označi kao tipičan za svet sonoriteta Nataše Bogojević. Naime, njena muzika poseduje ono što je vremenom kod romantičara postalo opšte mesto, a što u njenom slučaju predstavlja sasvim osoben kvalitet – transfer u svet koji se nalazi sa one strane. Međutim, kod Bogojevićeve transcendentno ne biva sprovedeno uz prethodni prolazak kroz sadržaje koji bi mogli da upućuju na život junaka. Naprotiv, transcendentno je sveprisutno i primereno je čoveku, ukotvljeno u savremeni trenutak.

Majstorska upotreba instrumenata u muzici koja prati film, ogleda se kroz njihovu neprestanu melodijsku smenu i stvaranje različitih kombinacija koji ukazuju na bogatu orkestraciju, pa se čini zapravo da je instrumenata mnogo više nego što ih stvarno ima. Posebno violina i flauta koji se kreću u visokim registrima, kao da su signali koji označavaju poziv za uključivanje u bogati svet mašte, pa tako i vizualizacija kod ove kompozitorke nije preko potrebna. Ona je sveprisutna kroz sonoritete koji uistinu predstavljaju jezik, bogat rečima i metaforama.

Druga važna osobina muzike Nataše Bogojević usko je vezana za transcendentna svojstva njene muzike, a tiče se vezanosti za tlo sa kojeg je potekla. U toj vezanosti nema ničega vulgarnog ili prenaglašenog već naprotiv, arhiznakovi sonoriteta ove kompozitorke u tolikoj meri su dubinski označitelji srpskog ili balkanskog ili kako god nazivali prostor na kome živimo, da su zapravo univerzalni, što najpre govori o njenoj autentičnosti. Drugi video prilog predstavljao je snimak izvođenja kompozicije The Sonority of Kafana iz 2018. koju su u Studiju 6 Radio Beograda izveli Tijana Milošević, violina, Nemanja Stanković violončelo, Maja Mihić klavir, Goran Marinković fagot i Nikola Peković harmonika. Brza smenjivanja instrumenata i fragmentacija melodije koja po svojim svojstvima ukazuje na srpsko kolo, zapravo dovodi do stvaranja vrlo kompaktne celine – kompozicioni postupak povezivanja isečaka od prepoznatljivih melodija u nekakvu novu celinu, sredstvo je kojim se kompozitorka služi zanatski perfektno.

Slična kompozicija je i Kolo za klavir iz 2020 kojeg je izvela Dragana Teparić i u kome su u neraskidivu celinu povezani latino ritmovi i Užičko kolo. Sa stanovišta ritma i orkestracije za interpretaciju izuzetno izazovan trominutni komad odsviran je u brzom sfumatu, uz žive preplete boja u okvriu ogromnog zvučnog raspona.

Kompozicija Pjenije (2020) koju su izveli Aleksandar Ilijoski violina i Vuk Mladenić violončelo i solo pesma Kyrie (2021) koju je otpevala sopran Andriana Spasojević uz klavirsku pratnju i zapevanje kompozitorke, primeri su veštog korišćenja tradicije pravoslavne crkvene muzike. Arhaizacija u vidu pokretnog isonskog glasa koji katkada prelazi u melodiju i obrnuto, u oba dela ukazuje na činjenicu da muzika Nataše Bogojević ne robuje kanonima, niti predstavlja vid oživljavanja tradicije – ona je u istoj onoj meri tradicija koliko je i savremena, jer njeni sonoriteti poseduju magično svojstvo privlačnosti koja bi slušaoce bilo koje epohe mogla da prevede u transcendentno.

Ovo retko svojstvo, očigledno je i u dodekafonskoj kompoziciji Rebus iz 2024. godine koju smo mogli da čujemo u izvanrednom tumačenju Marka Sretenovića flauta, Srđana Sretenovića violončelo i Nede Hofman klavir. Posvećena Bogojevićkinom profesoru kompozicije Srđanu Hofmanu čije ime i prezime sadrži dvanaest slova od kojih je napravljena serija korišćena prema Šenbergovim kompozicionim pravilima, ipak po nečemu odstupa od svih do sada napisanih serijalnih kompozicija. Tritonus, đavolji interval koji se rasteže duž cele kompozicije, iznenađujuće biva transformisan u interval koji nas prevodi u domen čiste duhovnosti i to u kompoziciji očišćenoj od bilo koje druge aluzije osim one koja govori o neiskazivom, pa su i bilo kakve reči nemoćne da to dočaraju.

Sistem sonoriteta kod Nataše Bogojević jedinstven je po tome što predstavlja takvu vrstu jezika koji pobuđuje dve strane duševnog ustrojstva slušaoca. Jedna se tiče dubinske strukture, zadiranja u arhetip, druga je okrenuta prema spolja, ali ne samo prema narodnom veselju ili ambijentu iz kojeg su zvukovi pokupljeni i obrađeni u radionici ove vešte kompozitorke. O transcendentnom u muzici uvek je teško pisati, jer je stvar osećanja, onoga što reči teško mogu da izgovore ili još tačnije, onoga što se i osećanjima teško da naslutiti. Ove dve osobine kod Bogojevićeve zapravo su deo istog sistema. I opet bismo bez muzičkih primera i samo kroz reči mogli da kažemo da je reč o nekakvom romantizmu i to bi zapravo mogla da bude moguća odrednica njenih sonoriteta. Jezik emocija, doticanje božanskog, melodija, igra, ritual i obred, sve to je kod ove kompozitorke prisutno na takav način što ona kao da zadire u dušu savremenog čoveka oživljavajući ono duboko što je zakopano naslagama svakodnevnog života u potrošačkoj kulturi. Zato je ova kompozitorka istovremeno i savremena i tradicionalna, pa samim tim i jedinstvena i neuporediva i sa svojim prethodnicima i sa svojim savremenicima.