Azraelova senka nad Beogradom, Beogradska filharmonija 17. IV 2026.

Koncert Beogradske filharmonije, na kome su se našle kompozicije Varijacije na rokoko temu Petra Iljiča Čajkovskog i Simfonija broj 2 Azrael Jozefa Suka, bio je poslednji koji je u ovoj sezoni programski osmislio i kojim je trebalo da diriguje, preminuli šef-dirigent ansambla, Gabrijel Felc. Tim povodom je u holu Kolarčeve zadužbine priređena izložba fotografija koja rekapitulira Felcovu eru, dok je sam koncert simbolično otvoren snimkom na kome orkestar, pod njegovom palicom, izvodi Vagnerov Kas Valkira. Nakon ovog emotivnog podsećanja, na scenu su izašli australijski dirigent Aleksandar Briger i finska violončelistkinja Senja Rumukainen.

Continue ReadingAzraelova senka nad Beogradom, Beogradska filharmonija 17. IV 2026.

Tvrđava unutrašnje slobode Poline Osetinske, 18. III 2026.

Granice između fikcije i života kod nekih umetnika kao da postaju amblem njihovog postojanja — jedini mogući umetnički kredo. Biografija ruske pijanistkinje Poline Osetinske govori o potrebi za slobodom, empatiji i protivljenju represiji. Posledice njenih otvorenih istupa u Rusiji jesu da, za razliku od nekih drugih umetnika, ona u sopstvenoj zemlji ne može da nastupa. Njena karijera odvija se izvan granica domovine, ali ipak, za razliku od mnogih drugih, odlučila je da sa porodicom i dalje živi u Moskvi, pretvarajući tako sopstvenu svakodnevicu u svojevrsnu unutrašnju emigraciju.

Continue ReadingTvrđava unutrašnje slobode Poline Osetinske, 18. III 2026.

Konceptualno putovanje Olge Biserčić: Od Vitakera do Vujića, 13. III 2026.

Poslednji koncert Hora Radio televizije Srbije bio je konceptualan i pratio je unutrašnji put individue prema duhovnom preobražaju. Program je osmislila Olga Biserčić, dirigent hora. Ceo događaj odigrao se u akustičnom prostoru crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Neimaru, što je doprinelo meditativnoj atmosferi i zvučnoj punoći neophodnoj za poniranje u unutrašnjost bića.

Continue ReadingKonceptualno putovanje Olge Biserčić: Od Vitakera do Vujića, 13. III 2026.

Plastika zvuka i oslobođena metrika: Trijumf koherentnosti u Beogradskoj filharmoniji, 6. III 2026.

Dobro koncipiran program pratio je i poslednji nastup Beogradske filharmonije pod dirigentskim rukovodstvom Hauarda Grifitsa. Hipnotišuću muziku Arva Perta, zamenila je oštra burleska klavirskog koncerta Bendžamina Britna kojeg smo mogli da čujemo u tumačenju izvrsnog britanskog pijaniste Stivena Ozborna. Drugi deo događaja bio je rezervisan za Simfoniju broj osam Antonjina Dvoržaka u kojoj je Grifits uspeo da prikaže ansambl u svom najboljem mogućem izdanju.

Continue ReadingPlastika zvuka i oslobođena metrika: Trijumf koherentnosti u Beogradskoj filharmoniji, 6. III 2026.

Beogradska filharmonija i antologija srednjoevropskog duha, 20. II 2026.

Poslednji koncert Beogradske filharmonije tematski je bio koherentan, pa je program naginjao ka narodnom stvaralaštvu, ka bajkovitom i humorističkom narativu. Til Ojlenšpigel Riharda Štrausa priča je o dogodovštinama jednog šaljivdžije; Bajke Vaclava Trojana donele su lirski tretiran humor duboko ukorenjen og u folklornoj tradiciji; Mađarske skice Bele Bartoka mogle bi da se okarakterišu kao izuzetan primer etnomuzikologije primenjene u koncertnoj dvorani; svita Hari Janoš Zoltana Kodaja, poput Tila Ojlenšpigela, donela je neverovatne izmišljene priče ratnog veterana koji je sam uspeo da pobedi Napoleonovu vojsku.

Continue ReadingBeogradska filharmonija i antologija srednjoevropskog duha, 20. II 2026.

Trajanje: lirika van vremena, Galerija SANU, 12 II 2026.

Program koncerta na kome su nastupili Strahinja Radoičić flauta, Anđelina Nikolić, violončelo, Jelena Tutić, harfa, Milorad Balić, vibrafon i Dimitrije Nikolić, klavir, bio je fokusiran na liriku iskazanu kroz mnoštvo različitih načina, poput dubokog uzdisaja koji zaista može da ukazuje na trajanje, što je bio i naziv događaja. Kombinacija vazdušaste flaute, kristalnog zvuka vibrafona i harfe i stabilno utemeljenih, „zemljanih“ instrumenata violončela i klavira, zahtevala je postepeno uranjanje u poimanje vremena i prostora koje u potpunosti stoji izvan svakodnevnice.

Continue ReadingTrajanje: lirika van vremena, Galerija SANU, 12 II 2026.

Kultura zvuka nasuprot spoljašnjim efektima: pijanizam Konstantina Emeljanova, 7. II 2026.

Niz mladih ruskih pijanista koji su održali resitale u Velikoj sali Kolarčeve zadužbine, nastavio se sa Konstantinom Emeljanovim dobitnikom treće nagrade na takmičenju Čajkovski u Moskvi 2019. godine. U programu beogradskog koncerta mogli smo da pročitamo da je reč o „tihoj superzvezdi“ koja neguje „kulturu zvuka“. I zaista, njegova pojava odiše skromnošću, a pristup interpretaciji u najširem smislu karakteriše transparentnost koja se ogleda u jasnom izdvajanju glasova, kontroli zvuka i smernosti pokreta tela.

Continue ReadingKultura zvuka nasuprot spoljašnjim efektima: pijanizam Konstantina Emeljanova, 7. II 2026.

Umetnički integritet kao jedini odgovor: Beogradska filharmonija, Sesto Kvatrini i Eva Gevorgjan, 30. I 2026.

Programska koncepcija poslednjeg koncerta Beogradske filharmonije kao da je ukazivala na psihološku studiju jer se kretala od mračnih, ali herojskih tonova uvertire Johanesa Bramsa, preko lirske introspekcije i severnjačke nostalgije koncerta Edvarda Griga, sve do eksplicitne karakterne diferencijacije ostvarene u simfoniji Karla Nilsena. Ovakav luk programa omogućio je dirigentu Sestu Kvatriniju da, umesto pukog nizanja kompozicija, pred publiku iznese svojevrstan muzički esej o ljudskim afektima.

Continue ReadingUmetnički integritet kao jedini odgovor: Beogradska filharmonija, Sesto Kvatrini i Eva Gevorgjan, 30. I 2026.

Novogodišnji koncert Muzičke produkcije RTS: beogradski odgovor na estradizaciju kulture, 14. I 2026.

Iako se bečki Musikverein smatra neprikosnovenim epicentrom novogodišnjih svetkovina, što on naravno i jeste, ovogodišnji nastup Simfonijskog hora i orkestra Radio televizije Srbije pod palicom maestra Srboljuba Dinića pokazao je da Beograd poseduje sopstvenu verziju te magije – možda manje strogu, ali uz isticanje vokalne raskoši koja je, moguće, emotivno bliža publici sa ovih prostora. Ako se u obzir uzmu top liste klasične muzike najpopularnije emisije Radio Beograda 2 Klasiku molim, analiza bi pokazala da domaća publika najviše voli vokalnu muziku i to italijansku i rusku operu druge polovine XIX veka, a zatim i operete koje ukazuju na raskoš Beča iz istog perioda.

Continue ReadingNovogodišnji koncert Muzičke produkcije RTS: beogradski odgovor na estradizaciju kulture, 14. I 2026.

Na tragu velikih majstora: tehnička superiornost i metafizika zvuka u interpretacijama Nikolaja Kuznjecova, 14. XII 2025.

Opšte je mesto da je ruska pijanistička škola dala mnogo velikih imena koja su ostavila neizbrisivi trag u istoriji izvođaštva. Ono što je posle koncerta pijaniste Nikolaja Kuznjecova očigledno, jeste činjenica da ova škola predstavlja nepresušan izvor tehnički superiornih pijanista koji vladaju ogromnim dijapazonom emocionalnog izraza, čime ovaj umetnik, kao jedan od najuzbudljivijih predstavnika nove generacije, potvrđuje svoje mesto u njenim okvirima. Rođen je 1994. godine i studije je završio na Moskovskom konzervatorijumu Čajkovski kod uglednih profesora Sergeja Dorenskog i Nikolaja Luganskog.

Continue ReadingNa tragu velikih majstora: tehnička superiornost i metafizika zvuka u interpretacijama Nikolaja Kuznjecova, 14. XII 2025.