U čast Pučiniju, koncert Hora i Simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije, 25. IV 2024.

Još jedan u nizu uspešnih koncerata Muzičke produkcije Radio televizije Srbije u ovoj sezoni održan je po receptu koji očigledno, odlično prolazi kod publike. Naime, biraju se uglavnom popularniji, ali i atraktivni programi koji su takvi i zbog pažljivog izbora izvođača. Orkestar i hor iz koncerta u koncert pokazuju uvežbanost i svedoci smo nadahnutih interpretacija. Da prethodni pridev nije samo olako izrečena fraza koja se često koristi u napisima ovog tipa, upravo ćemo dokazati prikazom koncerta posvećenom muzici Đakoma Pučinija.

Continue ReadingU čast Pučiniju, koncert Hora i Simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije, 25. IV 2024.

Iz pera Matije Antonića: Chromatica ili zreo Art pop? − Recenzija albuma Chromatica Lejdi Gage (2020)    

Šesti studijski album američke pevačice Lejdi Gage, objavila je izdavačka kuća Interscope Records 2020. Godine, sa ciljem da se mlada umetnica ponovo poveže sa korenima Dance-pop žanra iz kojeg je ponikla. Stilovi prethodnih albuma, poput Joanne i A Star Is Born, potpuno se napuštaju i usvajaju se elementi inspirisani cyberpunk estetikom i house muzikom devedesetih godina XX veka. Chromatica kao njen glavni narativ ukazuje na ideje o ponovo stečenom osećanju mira i sreće koji su nastupili nakon isceljenja rana stečenih u mladosti. Nakon oštrih kritika albuma Art pop iz 2013. godine zbog eksplicitno naglašene seksualne tematike nekih od pesama, pevačica je prošla kroz interesantan period dokazivanja, u kome je napustila avangardni vizuelni still i isključivo se koncetrisala na demostraciju sopstvenih vokalnih sposobnosti. Kroz ovaj album, Lejdi Gaga napokon spaja muzičke manire prošlosti koji su u vezi sa vizuelno šokantnim, sa veštom vokalnom tehnikom koju je potencirala u periodu od 2016. do 2020. godine.

Continue ReadingIz pera Matije Antonića: Chromatica ili zreo Art pop? − Recenzija albuma Chromatica Lejdi Gage (2020)    

Opera Sankt Peterburga u Madlenianumu, 17. IV 2024.

Obično su operski gala koncerti prilika da se pevači predstave u najboljem izdanju, dok publika na ovakve događaje dolazi da bi čula najpopularnije arije, uglavnom preuzete iz bel kanto repertoara XIX veka. Upravo takvo veče priredili su nam i prvaci Opere Sankt-Peterburga nimalo ne odstupajući od konvencija vezanih za ovakve koncerte. Tako smo na samom kraju večeri mogli da slušamo numeru iz Travijate „Vinska pesma“, što je već oproban recept za završno razgaljivanje publike. Ono što je delovalo iznenađujuće jeste činjenica da nismo mogli da čujemo ni jednu Pučinijevu ariju, a prava je šteta što se od ruske muzike, na programu našla jedino numera iz opere Aleko Rahmanjinova. Iako je slovenski repertoar bio dopunjen i arijom Rusalke iz istoimenog Dvoržakovog dela, očekivalo se da ipak, u većoj meri bude predstavljeno nešto iz ogromnog korpusa koji nudi ruska opera, ali, to se nije desilo.

Continue ReadingOpera Sankt Peterburga u Madlenianumu, 17. IV 2024.

Beogradska filharmonija, Valentin Urjupin, I i XV simfonija Šostakoviča, 12. IV 2024.

Dve simfonije Dmitrija Šostakoviča, prva i poslednja, petnaesta po redu, ne samo što bi mogle da sažmu razvojni put jednog od najvećih kompozitora XX veka, već bi kroz njihovo poređenje umnogome mogla da se razume epoha modernizma. Prva simfonija je delo devetnaestogodišnjeg kompozitora i napisana je između 1924. i 1925. godine. Gotovo neverovatno zvuči da je ovako kompleksno delo perfektne kamerne orkestracije napisao tako mlad kompozitor, jer u njoj je anticipirano sve ono što će kasnije krasiti opus ovog umetnika. Individualne crte stvaralaštva Šostakoviča sasvim su dovoljne za objašnjenje jednog od glavnih modernističkih tokova koji bi mogao da bude sačinjen samo od njegovih dela. Anticipacija budućih zbivanja prikazana je u Simfoniji broj 15 iz 1971. godine, koja vrvi od citata.

Continue ReadingBeogradska filharmonija, Valentin Urjupin, I i XV simfonija Šostakoviča, 12. IV 2024.

Iz pera Milice Kankaraš − kritika koncerta Aleksandra Boldačeva, Kolarac 1. april 2024.

Termin „umjetnička“ muzika, iako neprecizan, odomaćio se u svakodnevnom govoru kao označitelj stvaralaštva kompozitora od Baha pa do (uglavnom) akademski obrazovanih kompozitora kasnog dvadesetog i ranog dvadeset i prvog vijeka. Suprotnost ovom terminu, takođe ne baš najpreciznije određen, jeste ono što se naziva „popularnom muzikom“ pod čim se podrazumijevaju pop, rok i brojni drugi žanrovi i krosoveri. Međutim, u poslednjih nekoliko decenija sve češće imamo priliku da uživamo u posebnom žanru nastalom kao kombinacija „umjetničke“ i „popularne“ muzike.

Continue ReadingIz pera Milice Kankaraš − kritika koncerta Aleksandra Boldačeva, Kolarac 1. april 2024.

Iz pera Milice Kankaraš − kritika finalne večeri 52. Međunarodnog takmičenja muzičke omladine

Poslednji dani marta ove godine bili su rezervisani za finale 52. Međunarodnog takmičenja Muzičke omladine. Obje finalne večeri, kao i sama dodjela nagrada rezervisana za treću večer, održane su u Velikoj sali Kolarčeve zadužbine. Publika je imala priliku da čuje odlična izvođenja Veberovog, Šporovog i Kruselovog koncerta za klarinet i orkestar i šest mladih umjetnika iz Srbije i Kine uz pratnju Simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije pod dirigentskom palicom Olivere Sekulić-Barac. Zadata kompozicija ovogodišnjeg takmičenja Kaprilo prestisimo broj 13 Ante Grgina, tehnički je izuzetno zahtjevna minijatura i kao svojevrsni bis izvođena je nakon koncerta što je utoliko veći izazov bio za mlade umjetnike, fizički i emotivno iscrpljene nakon izvedbe koncerta.

Continue ReadingIz pera Milice Kankaraš − kritika finalne večeri 52. Međunarodnog takmičenja muzičke omladine

Hor RTS i Olga Biserčić − Valceri za hor Johanesa Bramsa, 31. III 2024

Govoreći o stihovima Georga Fridriha Daumera koje je Johanes Brams iskoristio za komponovanje valcera za hor i klavir u četiri ruke, Johan Volfgang Gete je sa mnogo divljenja pisao da su oni „po sebi savršeni da ih nikakva muzika ne može poboljšati“. Međutim, sam kompozitor je sa toliko veštine uspeo da pronikne u različite vidove iskazivanja lirskog i igračkog, da bismo sa pravom mogli da kažemo da se u njima nalazi gotovo celokupan kosmos koji u sebi poseduje romantičarska linija karakteristična za sentimentalnu atmosferu salona i bežanje od stvarnosti u vrtloge ljubavnih osećanja koja su nekada uzvišena a nekada i zastrašujuće sumorna. Kao autor iza koga je tradicija vokalne lirike i instrumentalnog plesa kakvi su lendler i valcer imala već snažno utemeljenje, Brams je u dva opusa 52 i 65 koje je nazvao Ljubavni valceri i Novi ljubavni valceri, na nepretenciozan način uspeo da ostvari autentičan opus iz koga već mogu da se nazru kasnije opsesije ovim plesom kod Malera, kasnije i kod Šenberga, Ravela i mnogih drugih kompozitora.

Continue ReadingHor RTS i Olga Biserčić − Valceri za hor Johanesa Bramsa, 31. III 2024

Iz pera Miloša Lazovića: kritika koncertnog izvođenja opere Ivica i Marica

U nedelju 16. marta u Velikoj sali Kolarčeve zadužbine izvedena je opera Ivica i Marica nemačkog kompozitora Engelberta Humperdinka. Tom prilikom, dobro uvežbanim Simfonijskim orkestrom Radio televizije Srbije dirigovao je Srboljub Dinić. Od samog početka publika je bajkovitim motivima iz uvertire bila uvučena u svet fantazije, posebno zahvaljujući melodiji molitve koja će se kasnije ponoviti u drugom činu kao jednim od vrhunaca opere. Invokacija više sile čest je motiv romantičarskih opera. Delo kao celinu sačinjavaju tri čina koji se nadovezuju jedan na drugi i koji su međusobno povezani interludijumima. Za prva dva čina može se reći da su svojevrstan uvod za treći, u kome je ujedno smešten i centralni dramski zaplet kao i kulminacija dela. I pored toga što je u pitanju opera za decu, ona premašuje ovu odrednicu, pa tako orkestracija i bogat zvuk upućuju na direktnu povezanost sa muzičkom tradicijom Riharda Vagnera. Na način kakav se Vagnerovi junaci sukobljavaju sa mističnim bićima i biblijskim izazovima, Ivica i Marica se susreću sa sličnim peripetijama prilagođenim njihovoj dečjoj prirodi.

Continue ReadingIz pera Miloša Lazovića: kritika koncertnog izvođenja opere Ivica i Marica

Simfonijski orkestar RTS i Srba Dinić u koncertnom izvođenju opere Ivica i Marica Engelberta Humperdinka, 16. III 2024.

Što se koncerata u organizaciji Muzičke produkcije Radio televizije Srbije tiče, mogli bismo da kažemo da ova institucija dugo nije imala niz od toliko dobrih izvođenja kao u ovogodišnjoj sezoni. Programi su dobro osmišljeni i žanrovski su raznovrsni, na čelu ansambala, orkestra i hora neprestano se smenjuju dirigenti, a da stvar bude još lepša, uglavnom je reč o domaćim snagama, a interpretacije su sve bolje i bolje. Koncertno izvođenje opere Ivica i Marica Engelberta Humperdinka upravo govori u prilog izrečenim tvrdnjama.

Continue ReadingSimfonijski orkestar RTS i Srba Dinić u koncertnom izvođenju opere Ivica i Marica Engelberta Humperdinka, 16. III 2024.

Hor RTS i Bojan Suđić ‒ duhovna muzika Sergeja Rahmanjinova, 29. II 2024.

Horska literatura poseduje veliki broj pravoslavnih duhovnih kompozicija koje bi mogle da izvode i amaterski sastavi, pa je tako jedna celokupna tradicija zasnovana na ovoj činjenici. U našoj zemlji istina, sve je manje amaterskih ansambala, što je drugi problem koji nema mnogo veze sa kritikom interpretacije Liturgije Svetog Jovana Zlatoustog Sergeja Rahmanjinova. Ovo delo naime, izveo je možda i jedini profesionalni hor u zemlji koji je publici kadar da ga predstavi u reprezentativnom izdanju. U pitanju je Hor Radio televizije Srbije kojim je dirigovao Bojan Suđić.

Continue ReadingHor RTS i Bojan Suđić ‒ duhovna muzika Sergeja Rahmanjinova, 29. II 2024.