Iz pera Miloša Lazovića: kritika koncertnog izvođenja opere Ivica i Marica
U nedelju 16. marta u Velikoj sali Kolarčeve zadužbine izvedena je opera Ivica i Marica nemačkog kompozitora Engelberta Humperdinka. Tom prilikom, dobro uvežbanim Simfonijskim orkestrom Radio televizije Srbije dirigovao je Srboljub Dinić. Od samog početka publika je bajkovitim motivima iz uvertire bila uvučena u svet fantazije, posebno zahvaljujući melodiji molitve koja će se kasnije ponoviti u drugom činu kao jednim od vrhunaca opere. Invokacija više sile čest je motiv romantičarskih opera. Delo kao celinu sačinjavaju tri čina koji se nadovezuju jedan na drugi i koji su međusobno povezani interludijumima. Za prva dva čina može se reći da su svojevrstan uvod za treći, u kome je ujedno smešten i centralni dramski zaplet kao i kulminacija dela. I pored toga što je u pitanju opera za decu, ona premašuje ovu odrednicu, pa tako orkestracija i bogat zvuk upućuju na direktnu povezanost sa muzičkom tradicijom Riharda Vagnera. Na način kakav se Vagnerovi junaci sukobljavaju sa mističnim bićima i biblijskim izazovima, Ivica i Marica se susreću sa sličnim peripetijama prilagođenim njihovoj dečjoj prirodi.