Koncerti Vuka Božilovića i Sandre Belić, Olivere Radmanović

Vuk Božilović je jedan od najistaknutijih pijanista mlađe generacije. Najveća vrlina njegovog sviranja predstavlja izuzetno oblikovan ton kojim pleni svaka interpretacija ovog umetnika. Tako je bilo i na poslednjem Božilovićevom nastupu u okviru 11. Šopen festa u prostoru Kripte crkve Svetog Marka koji akustički nije loš, ali ipak nije u potpunosti zadovoljavajući prostor za resitale i koncerte kamerne muzike. Na programu koncerta našle su se Partita broj 1 u B duru Johana Sebastijana Baha, Sonata broj 30 op. 109 u Es duru Ludviga van Betovena i Balada op. 23 broj 1 u g molu Frederika Šopena, dok je na bis izveden Nokturno broj 20 u cis molu iz posthumnog opusa kompozitora kome je festival i posvećen.

Continue ReadingKoncerti Vuka Božilovića i Sandre Belić, Olivere Radmanović

Opera Deca Irene Popović prema romanu Milene Marković

Možda bismo priču o operi u sedamnaest pesama po romanu Milene Marković Deca za koju je muziku pisala Irena Popović mogli da počnemo isticanjem činjenice žanrovske ambivalentnosti determinisane već samim poetskim tekstom. Roman u stihovima ovenčan Ninovom nagradom za prošlu godinu, poseduje vrednost značenjske direktnosti u priličnoj meri lišene konotacija koje bi eventualno proizašle iz aktuelnih narativa, pa shodno tome dramaturg i libretista Dimitrije Kokanov navodi da sama opera „ne ulazi u domen reprezentacije sadržaja na tradicionalni način, već koristi upisani glas autorke kao osnovnu poziciju sa koje se o određenim sadržajima govori“. S obzirom na činjenicu da žanrovska dvosmislenost upravo proizilazi iz načina predstavljanja, sasvim je logična neobična koncepcija prema kojoj se u krajnjoj instanci čini da se kroz muzičku dramaturgiju, koreografiju i kostimografiju, scenografija vraća ka svom izvorištu – ona je po sebi opis onoga što je na pozornici. Zbog toga, bilo kakav scenski rekvizit nije bio potreban osim sedamnaest pevača-glumaca-igrača, dečijeg hora „Nade“ i kamernog orkestra u pozadini.

Continue ReadingOpera Deca Irene Popović prema romanu Milene Marković

Pariski život u Madlenianumu 1. X 2022.

Žanr operete nije baš često zastupljen na domaćim operskim scenama. U tom smislu, uprava teatra i opere Madlenianum, s vremena na vreme čini napore da predstavi i ovakva dela. Sudeći po reakcijama publike na scensku postavku operete Pariski život Žaka Ofenbaha, publika je zainteresovana za ovaj žanr, pa su tako u sali mogli da se čuju smeh i povici oduševljenja. Samo ova činjenica je dovoljna da se kaže da je postavka Ofenbahove operete uspela.

Continue ReadingPariski život u Madlenianumu 1. X 2022.

Viva Čelo 19. IX 2022.

U poslednjih nekoliko decenija, violončelo kao instrument doživeo je vrstu renesanse koja se ogleda u pojavi mnoštva sastava u kojima ima glavnu ulogu. Osim takoyvanih violončelo horova, jedan od najuspelijih ovakvih poduhvata predstavlja finski hevi metal kvartet Apocalyptica osnovan 1993. godine, aktivan i danas. Ovakav prodor violončela u žanrovsko područje koje mu ne pripada, mogli bismo da pripišemo prirodi samog instrumenta, jer je pogodan za stvaranje različitih vrsta upečatljivih pratnji, a istovremeno, poseduje izrazita melodijska svojstva. S druge strane, melanholični ton instrumenta do krajnjih granica je zloupotrebljen kod hrvatskog muzičara Hausera koji je zapravo deo estrade i onog dela muzičke industrije koja odlično prodaje proizvod satkan od jeftinih emocija.

Continue ReadingViva Čelo 19. IX 2022.

Simfonijski orkestar RTS i Bojan Suđić − otvaranje sezone

Svako izvođenje bilo koje od devet simfonija Gustava Malera poseban je događaj za publiku i izvođače. Ako bismo govorili o tome koji kompozitor romantizma poseduje najsugestivniju naraciju, verovatno da bi se mnogi odlučili baš za Malera. Ne samo što slušajući bilo koju od simfonija ovog autora sve vreme imamo utisak da nekakav imaginarni junak prolazi kroz različite situacije, već je i intenzitet emocija koja Malerova muzika izaziva ogroman. Narativnost i emocionalnost, recimo da bi to mogle da budu dve ključne odrednice vezane i za Simfoniju broj pet koja u sebi zapravo, sadrži čitav svemir sastavljen od ekspresivnih žanrova drame i lirike iskazanih u nebrojeno mnogo nijansi, kroz posmrtni marš, ples, zvuke prirode, metafiziku.

Continue ReadingSimfonijski orkestar RTS i Bojan Suđić − otvaranje sezone

Koncert klavirskog dua Koročkin-Šoenhage, 11. IX 2022.

Kada su koncerti klavirskih dua u pitanju, verovatno da jedan od najvećih izazova za izvođače predstavlja kako osmisliti adekvatan program jer postoji nekolicina dela posvećena ovom sastavu koja se na koncertnim podijumima neprestano ponavljaju. Literatura za klavirski duo upravo je ovih dana obogaćena kompozicijom Đuska Nataše Bogojević. Premijerno su je izveli Tamara Koročkin i Andreas Šoenhage na promenadnom koncertu u Kolarčevoj zadužbini. I ne samo to, ovo dvoje umetnika potrudili su se da publici predstave inovativan program, od kojih je jedino delo koje se često nalazi na repertoaru ovakvih ansambala bila Sonata u B duru za četiri ruke K 358 Volfganga Amadeusa Mocarta. I to sa razlogom, kao što ćemo videti.

Continue ReadingKoncert klavirskog dua Koročkin-Šoenhage, 11. IX 2022.

Karmina Burana na Ušću, 3. IX 2022.

Već godinama unazad, ovdašnja publika gaji veliki afinitet prema scenskoj kantati Karmina Burana nemačkog kompozitora Karla Orfa. Naravno, to su prepoznali ljudi koji se bave muzičkom industrijom i zbog toga smo u prilici da prisustvujemo relativno čestim izvođenjima ovog dela. Kompozicija je pravo čedo svog vremena ‒ napisana je između 1935. i 1936. godine na osnovu dvadeset i četiri pesme iz istoimene zbirke srednjovekovnih pesama svetovnog karaktera. U to vreme, Stravinski je komponovao vokalno-instrumentalna dela na antičke teme, pa je u tom smislu bio velika inspiracija za Orfa koji nije ni sanjao da će njegova kompozicija ostvariti tako veliki uticaj na popularnu kulturu.

Continue ReadingKarmina Burana na Ušću, 3. IX 2022.

Marta Argerič u Beogradu, 9. VII 2022.

Pitanje norme i odstupanje od nje, osnovno je pitanje koje se tiče svake muzičke interpretacije. Odgovarajući na ovu dilemu publika donosi sud o interpretaciji, smatrajući je više akademskom i konzervativnom s jedne, ili revolucionarnom, ponekad i skandaloznom s druge strane. Kada su u pitanju izvođenja Marte Argerič, ovakva dilema je irevelevantna iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što je posle epohe velikih umetnika XX veka čiji je ona izdanak, potpuno deplasirano govoriti o normi, jer zaista, koje bi to sviranje predstavljalo paradigmu osim ako se pod tim ne podrazumeva konvencionalan akademski pristup, što je za svako tumačenje interpretacije najgora varijanta. Drugi razlog leži u činjenici je taj što bi svako ovakvo poređenje u priličnoj meri isključilo emocionalno, što je u slučaju sviranja Argeričeve bitan, krajnje naglašen i samim tim, neodvojivi deo njene interpretacije.

Continue ReadingMarta Argerič u Beogradu, 9. VII 2022.

Maksim Vengerov i Simon Trpčeski, 29. VI 2022.

Dobrih spojeva muzičara u istoriji izvođaštva bilo je mnogo, a čini se da su oduvek najizazovnije delovali dueti violinista i pijanista, verovatno zbog toga što je reč o dva najpopularnija instrumenta. Veliku pažnju beogradske publike izazvao je koncert „najvećeg među majstorima gudačkih instrumenata sveta“, kako je navedeno u programskoj knjižici koncerta Maksima Vengerova koji je nastupio sa makedonskim pijanistom Simonom Trpčeskim. Zajedničko muziciranje ova dva muzičara, sa svakog aspekta je ostvareno na visokom izvođačkom nivou.

Continue ReadingMaksim Vengerov i Simon Trpčeski, 29. VI 2022.