Filharmonijski orkestar Vitorio Kalamani
Muzički limbo Muzička kritika i napisi o muzici Filharmonijski orkestar Vitorio Kalamani, 23. VI 2022. Izvođenja omladinskih orkestara u sebi nose uvek posebnu vrstu energije. Upravo takav slučaj je bio…
Muzički limbo Muzička kritika i napisi o muzici Filharmonijski orkestar Vitorio Kalamani, 23. VI 2022. Izvođenja omladinskih orkestara u sebi nose uvek posebnu vrstu energije. Upravo takav slučaj je bio…
Sopran Miomira Vitas jedna je od onih umetnica koja je neverovatnim entuzijazmom uspela da za srpsku kulturu i muziku uradi onoliko koliko bi mogla da uradi i jedna kulturna institucija. Sa mužem, pijanistom Konstantinom Boginom, prodavši svu svoju imovinu 2003. godine kupili su zamak u francuskom gradu Arkeju koji ne samo što je postao središte kulturnih dešavanja u dolini Marne, već je u njemu počeo da se održava i festival posvećen Eriku Satiju. Ovo je samo jedan od primera neobičnih životnih priča iz karijere ove izuzetne umetnice koja neumorno nastupa i u sedmoj deceniji života. Isto tako je neobičan bio i program koncerta u velikoj sali Studentskog kulturnog centra na kome je nastupila sa pijanistkinjom Vesnom Kršić Sekulić.
Opera Don Kihot Žila Masnea ne spada, izvesno, u vrhunska ostvarenja ovog autora, iako poseduje sve osobine koje inače krase njegova operska ostvarenja. Kao i u drugim operama, Masne u ovom delu pretežno lirskog karaktera, insistira i na izgovoru teksta, kroz neku vrstu pevanog govora koju ne bismo mogli da nazovemo rečitativom. Ovakav način tretmana teksta svakako je u tradiciji francuske opere još od Lilija, a tako će biti i posle Masnea, čak i u popularnoj šansoni XX veka. Zbog toga, kada je reč o francuskoj operi, ne možemo a da ne pomenemo značaj pevačke dikcije.
Poslednji koncert Hora Radio televizije Srbije programski je ukazivao na poseban vid iskazivanja sfere duhovnog, u ovom slučaju slobodno možemo da kažemo i metafizičkog. Na repertoaru su se našle kompozicije Arva Perta i Morisa Diriflea, što ukazuje na meditativni karakter dostignut kroz ponavljanje jednostavno koncipiranih melodijsko-harmonskih fraza u prvom, ili na specifičan spoj lirskog i molitvenog karaktera u drugom slučaju.
U programskoj knjižici koncerta Kamernog ansambla 13 gudača koga vodi Srđan Sretenović, navedeno je da je ovaj sastav osnovan 2016. godine a da je naziv dobio „inspirisan zlatnim dobom kamernog muziciranja u Srbiji, kada je Gudački orkestar `Dušan Skovran` pod upravom profesora Aleksandra Pavlovića brojao trinaest muzičara i kada su nastajala brojna dela savremenih srpskih kompozitora za pomenuti orkestar i upravo taj broj muzičara“. Koncertom u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine ovaj sastav je opravdao misiju koja je njegovim osnivanjem zacrtana, pa smo tako mogli da prisustvujemo odličnim interpretacijama među kojima je između ostalog, premijerno izveden Koncert za violinu i 13 gudača Ivana Jevtića namenjen ovom ansamblu. Izvođenje ovog dela pripalo je mladom violinisti Dušanu Panajotoviću.
Svako ko je u poslednje vreme pratio koncerte Simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije, mogao je da primeti niz prilično dobrih nastupa ovog ansambla. Tako je bilo i ovog puta, sa repertoarom na kome su se našle kompozicije ruskih kompozitora romantizma ili onih okrenutih ka romantizmu. Na čelu orekstra bio je novosadski dirigent Aleksandar Kojić, umetnik čija karijera je već viće od decenije vezana za Srpsko narodno pozorište.
Gostovanje dirigenta Kirila Stankova koji je zajedno sa simfonijskim orkestrom i horom Radio televizije Srbije nastupio pred beogradskom publikom, rezultiralo je koncertom sa koga je publika mogla da ode zadovoljna. Mlad i energičan dirigent koji se školovao i radi u Nemačkoj predstavio se dinamičnim interpretacijama, pa bismo kao najopštiji utisak mogli da izvučemo zaključak da je orkestar kao glavni akter svih interpretacija uglavnom zvučao ubedljivo. Posebna draž ovog koncerta predstavljao je nastup hora Radio televizije Srbije koji se prikazao u odličnom izdanju.
Gostovanje Hora i orkestra Rumunske nacionalne opere Temišvara sa solistima i ekskluzivnom zvezdom baritonom Željkom Lučićem na sceni Madlenianuma, značajno je iz više razloga. Prvi od njih je što su nastupi inostranih ansambala uvek pokazatelj gde se domaća produkcija u ovom trenutku nalazi. Kuriozitet je i da je opera Toska Đakoma Pučinija sa kojom je pomenuti ansambl nastupio na zemunskoj pozornici pozorišta Madlenianum, pre nekoliko nedelja izvedena u Narodnom pozorištu sa velikom svetskom zvezdom tenorom Zoranom Todorovićem kao Mariom Kavaradosijem. Sledeći razlog zbog koga je trebalo pogledati ovu predstavu predstavlja nastup Željka Lučića, jednog od najboljih svetskih baritona u upečatljivoj ulozi Skarpije, koja je u italijanskoj operi pored uloge dvorske lude Rigoleta, najizazovnija za ovaj pevački fah.
Kompakt disk Echoes & Shadows irskog kompozitora Ijana Vilsona, izašao je za irsku diskografsku kuću Farpoint Recordings. Na njemu su se našle svetske premijere kompozicija pisanih za jednu, dve i četiri violine. Album je sniman u Belfastu i u prostorijama Cilić vinarije u Međureču.
Govoreći o operi Toska Đakoma Pučinija, Konstantin Vinaver je u jednom od svojih napisa naveo sledeće: „Jasna i pregledna, ali uzbudljiva radnja, smeštena u pogodno istorijsko razdoblje, i dve tenorske i jedna sopranska arija, uz dva velika dueta soprana i tenora, obezbeđuju trajan uspeh, iako su mnogi smatrali da sadržina nije baš operska“. Osim navedenog, trebalo bi da se istakne da ovo muzičko-dramsko ostvarenje donosi gotovo sve što bi jedno opersko delo trebalo da sadrži u sebi. Prvi čin u kome ljubomora Toske prema Mariju Kavarodosiju deluje sasvim naivno u odnosu na ono što će se kasnije desiti, postavljen je u idiličnoj pastoralno-lirskoj atmosferi potpomognutoj katoličkim svetonazorima.